Skip to main content

U potrazi za Riberom - 24.

U potrazi za Riberom

    Rodivši se u nekadašnjoj dvojnoj monarhiji i naučen da većinu života provede van svoje zemlje, sedeo je u kancelariji i gledao dopis koji je pisao za generala. Bio je svestan da je imao sreće što je ostao u službi. Mada, ko je još imao sreće živeći kao izgnanik daleko od svoje otadžbine i svojih sunarodnika.
    Prostorije izbegličke vlade u Najtbridžu možda nisu bile najprikladnije za rad, pogotovo za jednog pisca. Međutim, bio je uveren da je to jedini način da se u ovom trenutku pomogne državi koja je pod okupacijom i pokuša da uradi nešto korisno.
    Stari prijatelj se pojavio na vratima njegove kancelarije. Iako se mnogo toga promenilo, iskra njihovog prijateljstva je još uvek tinjala. Nisu zaboravili beogradske priče, kada je stari profesor voleo da ga sluša dok priča o Berlinu i Rimu. Kao i ćaskanja o zajedničkim poznanicima sa kojima je prvo kao ataše za kulturu, a nakon toga i kao šef presbiroa, sarađivao. 
    - Crnjanski, ne valja Vam da radite toliko! Ukoliko nastavite ovim tempom, neće biti posla za nas ostale.
    - Profesore, budite bez brige! Koliko se naši ljudi međusobno svađaju i glože, samo dok ispravimo te pogreške, trebaju nam godine napornog rada.
    - Gde je Simović? Nisam ga od jutros video. Da ponovo ne pokušava da nas zaobiđe u poslovima sa engleskom krunom.
    - Iskreno, ne bih znao. Što manje komuniciramo bolje sarađujemo. To mi je jedini način da ostanem zdrav, nemačke bombe su mi dovoljan stres.
    - Nego, Crnjanski, ako Vam vreme dozvoljava, u svom kabinetu imam nešto što bih Vam pokazao. Mislim da će Vas iznenaditi.
    - Naravno, možemo odmah. O čemu se radi?
    - Čuli ste za nesrećnog Hristića, da je izvršio samoubistvo u Švajcarskoj.
    - Da, izgleda da se nikad nije oporavio od odlaska iz službe.
    - On je nas napustio, velika je razlika.
    - To znam, bio sam prisutan kad je sam izjavio da ide za Švajcarsku, ali isto tako znam da se ubrzo nakon toga pokajao.
    - Pokajao - ne pokajao, bilo je kasno. Niko nije želeo da mu taj sebičluk, tu brljotinu, oprosti.
    - To znam, ali kakve veze njegova smrt ima sa mnom.
    - Ne sa Vama lično, ali sa našom vladom ima. Na oproštaju nam je poklonio jedno platno.
    - Slobodane, molim Vas, od ovolike emigracije siguran sam da možete da pronađete boljeg sagovornika od mene.
    - Svakako, ali ovo ulje ste Vi potpisali. Vi i Beljanski, koji je trenutno u Beogradu, pa je razumljivo i nedostupan.
    Na pomen Beljanskog, sinulo mu je - Profesore, da li govorite o Riberinom svetom Andreju?
    - Crnjanski, direktno u centar - otvarajući vrata od svog kabineta pokazivao je na to ulje na platnu, koje je već više od decenije pratilo nekadašnjeg atašea za kulturu u Berlinu.
    - Prosto neverovatno, kao da sam ga prekjuče sa veselim Turčinom gledao u Berlinu, kao da mi je juče u Rimu Beljanski sa osmehom na licu pokazivao.
    - To, Crnjanski, znači da je odgovor na pitanje da li Vam je ovo ulje poznato, potvrdan.
    - Da, profesore.
    - I da je potpis Beljanskog autentičan, kao i Vaš?
    - Tako je.
    - Isto tako i dalje tvrdite da se ne može dokazati autentičnost.
    - Kao što se ne može dokazati autentičnost, tako se ne može dokazati ni da nije Riberino platno.
    - Jeste ili nije?
    - Mnogo toga se poklapa, ali ne možemo reći da je zaista Ribera.
    - Meni je dovoljno. Slušajte, Crnjanski, Vi znate da mi radimo ovde u skučenim uslovima, još jedno ulje na nekom od zidova rezidencije bilo bi previše. S obzirom da Vaš potpis stoji na njemu, dajemo Vam ga na čuvanje do konačnog povratka u Beograd. Nakon toga ćemo ga predati kneževom muzeju, tražiti ekspertizu, pregledati platno i utvrditi verodostojnost. Da li ste saglasni?
    - Profesore, sigurno ga nemate gde drugde.
    - Kao što rekoh, Vi ste pravi čovek za ikonu svetog Andreja.
    - Onda sam siguran da će i Vida biti saglasna, bar da nas čuva tokom bombardovanja.
    - Revers Vas čeka na izlazu, potpišite i čuvajte se međusobno.
    - Bez brige, kao što se uvek pronađemo, tako ćemo se i čuvati - prekrio je platno vojničkim ćebetom i preneo u svoju kancelariju. Koračajući hodnicima i dalje je bio zaprepašćen slučajnošću, koja je nakon ponovnog susreta bila uočljivija, nego u Rimu pre nekoliko godina. 
    Nastaviće se

Popular posts from this blog

U potrazi za Riberom - 3.

  Naišao je prevoz. Dugački autobus je bio prilično prazan i sem njega ušla su još dva putnika. Dvoje srednjoškolaca, koji su delili slušalice od mobilnog telefona. Išli su pribijeno, jedno uz drugo i nisu mnogo marili za druge ljude. Dobro ih je osmotrio, devojka je imala neke čudne cipele ili možda patike sa velikim platformama. Momak u starkama i dalje je bio prilično viši od nje, tako da je sve vreme bio nagnut nad njom, da joj slušalica ne bi ispadala iz uveta. Naravno to je koristio da bi se saginjao i ljubio je, ona se cerekala, nekad uzvraćajući, a nekad koketno, odbijajući ga. Seo je u prednji deo autobusa, sa desne strane, na duplo sedište. Ispred njega su bile dve starije žene, nasuprot njih, sedeo je muškarac u radničkom kombinezonu, koji se najverovatnije vraćao sa posla. Autobus je skrenuo polulevo i hvatajući petlju, penjao se ka mostu. Posmatrao je svetla na gradilištu, savsku obalu nije mogao da raspozna. Koliko je u mraku mogao videti, nazirale ...

Jovan Viktorović 21.01.1893. - 20.10.1944. (16.05.1946.) god.

  Uvod Jedan od najznačajnijih i najuglednijih žitelja Čukarice iz prve polovine 20. veka, sem što je bio dvorski apotekar, Jovan Viktorović je bio i dugogodišnji odbornik skupštine grada Beograda, jedan od osnivača Rotari kluba u Beogradu kao i veliki dobrotvor i humanitarni radnik.   Viktorovićeva vila Porodično vezan za Matiju Bana (bio je oženjen njegovom praunukom Milicom), nastavio je Banovo delo, tako je između ostalog bio darodavac placa za izgradnju škole Josif Pančić, kao i jedan od ljudi koji su finansirali izgradnju škole. Bio je vlasnik vile, sigurno najlepše kuće predratnog Banovog brda na adresi Požeška 28, u kojoj se već 80 godina nalazi, prvo vrtić, a potom i uprava Predškolske ustanove Čukarica. Poput svog vlasnika i sama vila je imala interesantnu sudbinu, koja je isto tako zanimljiva za našu priču. Takođe, prvo njegov otac Mihajlo, a nakon njegove smrti Jovan, bili su vlasnici apoteke na Prestolonasledn...

Priče o tri pisca i urbanoj svakodnevici

Večita i jednostavna tema života u metropoli i urbane dobre energije kako grada tako i ljudi koji u njemu žive – to je ono o čemu piše Marko Mil Popović u svojoj novoj knjizi „Čarli Parker svira bosa novu i priče o tri pisca“. Promocija ovog dela održana je u Galeriji 73, čija je direktorka Mirela Pudar pozdravila učesnike i goste. Ona je podsetila da je ovo književno veče deo manifestacije „Dani evropske baštine“. Popović u šesnaest priča o ljudima različitih generacija i zanimanja propoveda o prestonici, svom rodnom gradu, spominjući i „Politiku“. Tako kaže – da knjiga ima podnaslov, on bi glasio „Priče o mom Beogradu“. U zbirci je vidljiva kratka šetnja i posveta tvorcu „Lamenta nad Beogradom“ i večita tema sna, povratka, zebnje i ljubavi. Tri priče u sebi nose i tri velikana – Andrića, Crnjanskog i Valjarevića. I psihološki motivi su deo svake priče. O knjizi sa autorom govorili su i Dušan Krstić, književnik i Milomir B...

Nova knjiga - Čarli Parker svira bosa novu i priče o tri pisca

Među šesnaest priča, koliko ih se nalazi u ovoj zbirci, sabralo se mnoštvo detalja koji se, koliko god da se rasipaju u svojoj razuđenosti, ujedno i spajaju u celinu savremenog života prestonice. U njima žive obični, urbani ljudi, od kojih se neki provlače kroz više priča, balansirajući na tankom žiletu sreće i tuge, prošlosti i budućnosti, podsvesti i svesti, smisla i besmisla, u večitoj potrazi za ljubavlju i receptom kako da im ona ne izmakne. Ova knjiga se, po svemu sudeći, može čitati i kao odraz našeg vremena, naših nada, strahova i stremljenja – jer daje sliku, ali i priliku nama samima u beskrajnom lavirintu želja i mogućnosti sa kojima se budimo i ležemo, u kolotečini dana koju zovemo život. Priče iz ove zbirke mogle bi se posmatrati i kroz nekoliko žanrova, pri čemu prednjače psihološki, a zatim i ljubavni motivi. U neku ruku, svaka priča mogla bi se podvesti pod psihološku, ali su najupadljivije one u kojima se kroz snove potkradaju najdublje...

Radio Beograd 2 emisija Kulturni krugovi

Radio Beograd 2, emisija Kulturni krugovi Prijatan i inspirativan razgovor sa Arijanom Handan Čarli Parker svira bosa novu i priče o tri pisca Preslušajte emisiju na donjem linku Radio Beograd 2 emisija Kulturni krugovi, četvrtak, 17. jun 2025.godine