Kulturno-istorijska celina Topčider
Topčider se prostire na teritoriji tri Gradske opštine, Savski venac, Rakovica i Čukarica. Po prostoru koji zauzima i po vrednostima koje sadrži, jedna od nesumljivo najvećih prostornih kulturno-istorijskih celina u gradu.
Po značaju svojih prirodnih i estetskih vrednosti kao i po svom kulturno-istorijskom značaju, ona bez sumnje prevazilazi granice grada i republike. Prostorna kulturno-istorijska celina „Topčider“ je 1987. godine utvrđena za kulturno dobro od izuzetnog značaja za Republiku Srbiju (Odluka, „Sl.glasnik SRS“ br.47/87) zbog posebnih prirodnih, estetskih, kulturnih i istorijskih vrednosti koje sadrži.
Značajniji prostori i objekti koji su bili osnov za proglašenje prostorne kulturno-istorijske celine „Topčider“ za kulturno dobro od izuzetnog značaja za Čukaricu su: park-šuma Košutnjak, Fabrika šećera i Kovnica novca, Sportski objekti: Hipodrom sa starom tribinom i spomenikom Vladislavu Ribnikaru, Strelište i Sportski centar DIF-a, Topčidersko groblje je nastalo sedamdesetih godina XIX veka, verovatno na starijem lokalitetu.
Kapela Sv.Trifuna na groblju je grobno mesto Nikole Spasića. Podigao je 1903. godine. Na topčiderskom groblju supored porodice Spasić i Dimić (Manojlo – Maša Dimić), sahranjeni Isidora Sekulić, Žanka Stokić, Arčibald Rajs i druge znamenite ličnosti, Nemačko vojno groblje sa spomenikom srpskim vojnicima palim u ratu 1915. godine.
Dom golf-kluba „Beograd“ – restoran „Golf“ sagrađen je 1937. godine prema projektu arhitekte Aleksandra Đorđevića. Koncipiran je kao slobodnostojeći objekat u prostranom dvorištu. Izveden je u duhu romantizma sa elementima preuzetim iz narodne arhitekture.
Nemačko vojničko groblje sa spomenikom srpskim vojnicima poginulim 1915. godine.
Na Nemačkom vojnom groblju na Banovom brdu, podignutom 1915. do 1916. godine, glavnokomandujući snaga u Beogradskoj ofanzivi nemački general Makenzen je posle osvajanja Beograda u jesen 1915 g. podigao i spomenik braniocima Beograda, srpskim vojnicima koji su junački izginuli, proprativši taj svoj viteški gest rečima: - Mi smo se borili protiv takve armije o kakvoj smo slušali samo u bajkama.
To je jedan od retkih primera u vojnoj istoriji da neprijatelj podigne spomenik onome protiv koga se borio. Ovaj spomen kamen, sa navedenim kratkim tekstom, primio je u svoj temelje oko 5000 poginulih branilaca Beograda od 06. do 10. oktobra 1915. godine, ali, bez imena tih junaka i heroja koji su branili svoju prestonicu.
U neposrednoj blizini kamenog spomenika, nalazi se nekada impozantni i reprezentativni glavni spomenik građen u belom mermeru sa svim odlikama klasicizma. To je masovna spomen kosturnica Nemačkim vojnicima 208 regimente, palim u osvajanju Beograda sa ugraviranim njihovim imenima.
Odmah u blizini posetioci nailaze na ogromnu mermernu klupu koja je bila jedan od bitnijih spomen-obeležja groblja. Izgrađena je u obliku poluelipse na prostranom stepenastom postamentu koju upotpunjava njen elipsasti oblik. Postavljena je sa večitim pogledom ka Savi i Beogradu.
Banovo brdo je bilo prepoznatljivo po Nemačkom groblju. Nemačko groblje je bilo i ostalo u najstrožijoj zoni prostorne i kulturno-istorijske zaštite ove države. U tom statusu je i cela zona Topčidera i Košutnjaka.