Još uvek su mu u glavi odzvanjali zvukovi bubnjeva i nekontrolisanog basa, ali s obzirom da su se nalazili u lokalnom baru i da je koncert, mada možda je bolje reći performans, da je bio gotov još pre pola sata, polako je dolazio k sebi. Komša je kao i uvek imao upravo, mnoštvo kvazi muzičara i pokušaja intelektualne elite, svi su morali da zapale po cigaretu i da hvale savšrsenstvo tonova, melodije, kao svega ostalog što su umetnici, i to kakvi umetnici želeli da im prikažu, a i pružili su im.
Još jedno smaračko veče, što i nije loše, već je popio dve loze, a treća je pristizala. Kako je šanker spustio čašu na šank, osetio je nečiji dah na svom vratu i video žensku ruku kako grabi čašu i uzima gutljaj. Okrenuo se, to je bila samo Lidija, večita školska drugarica i Mikijeva sad već dugogodišnja devojka.
Znala sam da ću te pronaći za šankom, a i - sad već reče mršteći se – znala sam da je ovo loza, uh baš je gadna.
Viknuo je: - Za damu pelinkovac – i nastavio da gleda u nju.
Znali su se već više od petnaest godina. Upoznali su se kad su krenuli u srednju školu. On je tokom prvog polugodišta prvog razreda počeo da se zabavlja sa njenom drugaricom i bio je red da njegov najbolji drugar krene da se zabavlja sa njom. Ni sam ne zna kako se sve to zbilo. Sa Lidijom je sedeo u klupi, a druga Lidija, što mu je uvek bilo fascinantno je sedela iza njih. Lidija i Lidija, on je završio sa drugaricom Lidijim i onda mu je bilo skroz normalno da Mikiju svoju Lidiju iz klupe preporuči.To mu je tad delovalo skroz moćno, njih dvojica nerazdvojnih da se zabavljaju sa dve Lidije. Ona se malo nećkala u vezi Mikija, ali vrlo brzo su je najbolja drugarica i ortak iz klupe nagovorili, ipak su tako postajali četverac i svuda su išli zajedno, a njih dvojica su u celoj školi postali poznati kao tipovi što se zabavljaju sa dve Lidije. Mnogo opako. Da, mnogo opako, sve do četvrte godine kad se njegova Lidija zaljubila u studenta, kako je Miki voleo da ga zeza, a ko je zapalio žito. Vrlo tužna proslava maturske večeri, tad se po prvi put obeznanio od alkohola, mada što svi kažu, prvi put je najteže, posle sve ide mnogo lakše, kako sa raskidima, tako i sa pijanstvom.
Čaša pelinkovca je sletela na šank i Lidija ju je poput mačke prihvtila. Kucnula se sa njim i stukla celu čašu. Pokazao je barmenu da ponovi turu, a onda se okrenuo ka Lidiji: - Gde ti je čovek?
Eno ga sa ostalim dilejama, lože se da su super muzičari. Njega samog mogu da trpim, ali kad se okupi trust mozgova moram da bežim. Ti si za sakrivanje idealan, postanemo deo inventara i pijemo koliko nam je volja.
Izgubila si volju da mu budeš podrška?
Haha ha, izgubila volju još u školi, al’ šta ćeš. Mislila sam da ću moći poput tebe da budem usputna podrška, ali to mesto si ti zauzeo, ja šta ću.
I tako petnaest godina – nasmejao se.
Petnaest dugih godina. Uzela je čašu, ponovo su se kucnuli i eksirali svoja pića.
Nego, da li ti je drugar rekao ko mu je bio večeras na svirci?
Ne, poslao je poruku samo da dođem.
Moja i tvoja bivša Lidija.
Zbunio se na trenutak. - Lidija?
Da, da, Lidija.
Otkud ona?
Našla ga je preko Instagrama.
Njega?
Pa neće valjda nas dvoje.
Urotnički su se nakezili jedno drugom. Nakon raskida njega i Lidije, koji ako smemo biti iskreni nikako nije bio prijatan, čak i vrlo neprijatan, Lidija je izabrala njega i kad je odlučio da ne želi više da vidi Lidiju u životu, ona je isto odlučila da je izbriše iz života. Tad, onako povređenom mu je to izgledalo skroz normalno, školska iz klupe mu je uz Mikija postala najbolji prijatelj i bio je Bogu zahvalan što njih dvoje su zauvek ostali zajedno i što on nije morao da bira između njih.
I došla je?
Da, sa nekim upicanjnenim likom je. Onako ukočeni i neprirodni deliju idealno jedno za drugog.
To znači da ste se videle.
Da, da, cmok, cmok, ljubim i otišla sam dalje.
Momak?
Uhhhh, rekao mi je ime, ali nije mi bilo bitno.
Još nešto?
Ne, poželela sam im prijatan koncert, a nek priča do mile volje sa izdajnikom.
Miki, izdajnik, bolje zvuči nego Miki drugar, haha, mislim da smo mu pronašli nov nadimak.
I zaslužio ga je, nego mi o vuku, a vuk na vrata - gledala je u pravcu ogledala u šanku.
Pogledao je i on i ne zatvarajući oči video je utvaru iz prošlosti. I dalje lepu, ali ipak utvaru. Prilazila im je i stala blizu njih.
Dobro veče, prelep koncert. Lepo vas je videti i dalje ste kao da sedite u istoj klupi.
Jedino se drugarica koja je sedela iza nas preselila na Novi Zeland – siknula je Lidija, dok je on samo ćutao.
I dalje sam u Beogradu, ali ako ti se čini da je Novi Zeland, neka bude tako. Ako nije problem želela bi da nas dvoje popričamo.
Nastaviće se