Da, Crna lala - nastavila je - pravo remek delo, a ipak nije toliko komercijalno. Okrenula se u njegovom pravcu - sve što radimo je nekako previše, preterano, čak i Vladanova razdraganost. Znaš, pozvala ga je da se približi - da nije ovako preteran, Marina bi ga mnogo manje maltretirala, mnogo ranije bi mu se predala.
Znači muškarac mora biti malo manje napadan. Ali kako onda da ti stavi do znanja da mu se dopadaš.
Postoji ta granica gde žena zna. Oseti se.
I kad osetiš, šta onda radiš?
Razmišljam da li da dam šansu ili ne.
Bude li kad komplikovano? - prilično je ozbiljno pitao.
Uvek je komplikovano - nasmejala se. Znaš, večeras sam bar deset puta odlučila da ne dođem na promociju.
Zbog mene?
Između ostalog. Mada, znaš, najgore je doći na promociju automobila koji vredi kao tvojih deset godišnjih plata i da se kao i svi - pokazala je rukom preko sale - ostali pretvaraš da ćeš ga kupiti. Naše mušterije ne dolaze na ovakva okupljanja, oni uplate sredstva i ne dolaze ni u prodajni salon, već im se automobili dovoze kućama.
I šta sad, da li si pogrešila?
Pa simpatičan si u tom prokleti tajni agent odelu.
Razvukao je osmeh, prvo je saznao da voli Aleksandra Dimu, ali je mnogo veće iznenađenje bilo da voli i Houru, još i njegovu himnu. - Nismo svi rođeni da budemo heroji ulice, zar ne?
Da, mada znaš i to bi u jednom trenutku bilo dosadno i naporno - nasmejala se i napravila kratku pauzu. Prošla je rukom kroz kosu, pa dodala - da li si ti pogrešio što si večeras došao? - sad već sa malo manje sigurnosti je pitala.
Još malo joj se približio - Iskreno, ne. Drago mi je što sam došao.
Kad sam te videla sa Vladanom, u jednom trenutku nisam želela prići stolu. Htela sam pobeći.
To je taj prvi utisak koji ostavljam na žene. Šta ćeš, neki se rode sa tim - ponovo se nasmejao.
Ne, ne, zbog tebe, zbog mene.
Hvala što ipak nisi pobegla. Znaš, bilo bi mi dosadno sa njim - pokazao je prstom na prijatelja - a i ne volim baš vašeg proizvođača automobila.
Ne volim ga ni ja, ali dok plaćaju, dobro je.
Počela su da se gase svetla, to je značilo da će promocija novog modela fabrike iz Štutgarta vrlo brzo početi. Primakla mu se još malo. Osetio je njen dah kako mu se približava. Tiho mu se obratila. - Još jedno pitanje.
Koliko god treba.
Da li voliš džez?
Pa, između ostalog, da. Što?
Na dvadesetak minuta hoda je lep džez klub. Volela bih da nastavimo razgovor na nekom mirnijem, lepšem mestu.
Rekao bih da sam prikladno obučen, zar ne - i dalje se smeškao.
Samo skini kravatu i uklopićeš se. Sviraju Bosa Novu, taman smo u elementu.
Hmmm, da li svira Čarli Parker?
Ti znaš...
Pa naravno, možeš li manje očekivati od jednog pisca.
Da, i ja i moja sumnjičavost, nego, hajdemo, pre nego što nas zarobe na dva sata.
Ustali su od stola. Vladan je zabezeknuto gledao u njihovom pravcu. Upoznao ih je pre deset minuta. Neuspešni i lenji pisac i dežurni mrgud iz kancelarije. Da li je realno, a onda se okrenuo ka svojoj pratilji - Vidiš, rekoh ti da sam Kupidon, spajam nespojivo.
Vladane, hvala na pozivu, Marina, nadam se da ćemo imati prilike da se bolje upoznamo. Zar ne Vladane?
Batice, tako je, tako je, vidimo se u četvoro, zar ne. Da i Sanjice, nemoj da radiš ništa što ja ne bi - namignuo joj je.
Uzvratila mu je pogled, bio je mnogo blaži nego prvi put. Uhvatila je svog pratioca ispod ruke i krenuli su napolje.
On je pogledao u ogromno ogledalo, lepo su izgledali tako zajedno. Skinuo je kravatu i pogledao u njenom pravcu. Uzela ju je i lagano sklupčavši ubacila u svoju torbicu. Uhvatila ga je za ruku, osetio je njenu toplinu. Prijalo mu je.